Inspirativni vodič za (samo)refleksiju

PočetnaNjuzleteriInspirativni vodič za (samo)refleksiju

Reč-dve o drugoj recenzentkinji…

Kada mi je urednica rekla, a direktori Službenog glasnika su podržali izbor, ko će biti druga recenzentkinja, malo sam se i obradovala i uplašila.

Obradovala sam se, dabome, jer je reč o zvučnom imenu u svetu obrazovanja. Moja se knjiga zasniva na onim sadržajima koji se tiču dečje duše, navika, odrastanja, promena i naših pokušaja da te promene pratimo, podržimo i preoblikujemo po potrebi, a recenzentkinja dolazi sa Odseka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Beogradu!

Ko je pozvaniji od nje, pomislila sam, da potvrdi ili ospori moju pedagoško-metodičku odiseju?!

Obradovala sam se i zato što me profesorka ne poznaje. Nikada nismo sarađivale. A rečeno mi je da nema ni društvene mreže.

Pomislila sam, objektivniji pogled od tog teško da ću dobiti.

Uplašila sam se zbog svega zbog čega sam se i obradovala.

No, hrabro sam čekala, ko ozebao sunce, da stigne komentar.

Dobila sam detaljno pročitano i prokomentarisano svako poglavlje.

Ništa nije ostalo bez ispisanog zapažanja, sugestije ili potvrde da sam na dobrom putu.

Jedino gde smo se mimoišle jesu čitalačke navike tinejdžera.

U mom izlovanom školskom zabranu postoje deca koja čitaju, međutim, istraživanja, u koja nema razloga da sumnjam, a koja mi je profesorka pomenula – prenose turobnu čitalačku sliku.

Ipak, ostala sam pri svom. Radi uroka.

Konačan recenzentski komentar prenosim ti u celosti.

Tekst je toliko lep da razmatramo da bude predgovor knjizi.

Ako bude tako, smatraj da si prva/prvi pročitala/pročitao uvodne stranice u knjigu.

Biti nastavnik je posebna profesija, jer nastavnik može da utiče na živote svojih učenika. A dobar nastavnik stvara čudo, može da živote svojih učenika promeni nabolje. Zašto bi to radio? Zato što je to suštinski deo nastavničkog poziva. Nije posao nastavnika da samo dobro zna oblast koju predaje, već da zarazi učenike željom za saznanjem, da ne primete kada su počeli da uče i kada su naučili i da žele još. U Maslovljevoj piramidi ljudskih motiva (potreba), na vrhu piramide se nalaze takozvane potrebe višeg reda, one koje se nikada ne mogu do kraja zadovoljiti. Gladni ste, najedete se i potreba prestaje, ali estetske, saznajne, intelektualne potrebe, rad na vlastitom razvoju (samoostvarelju) ne možete nikad zadovoljiti – svako zadovoljenje otvara novu glad za još.

Dobri nastavnici ne pričaju samo jasno i glasno i znaju o čemu govore već znaju i kome govore. Znaju da uvuku učenike u razmišljanje, osluškuju ih i znaju kada i kako i koliko da urade da bi ih zarazili učenjem, lepotom saznavanja i razumevanja. Autorka Petrović je jedan od posvećenih i inspirativnih nastavnika. Ona ne pravi solo-performans na učioničkoj bini, ona gleda, sluša, vidi i čuje svoje učenike, čita njihove neverbalne i vokalne znake, interesuju je njihovi životi i šta očekuju od predmeta, kako ga shvataju, šta im prija ili ne prija u učenju. Njan odnos prema nastavi i učenicima je primer izuzetne pedagoške interakcije, zajedništva kroz koje se stvara magija. Bez tog zajedništva, uzajamnosti s učenicima ne mogu se postići bolji rezultati – zato pišemo nastava/učenje, kao znak neodvojivosti ova dva procesa. Bolji rezultati, pri tome, nisu samo bolje ocene, to je dublje razumevanje šta radim i zašto to radim, zašto drugi reaguju tako kako reaguju, to je dinamičan proces prepun izazova. A odličan nastavnik je naredan takvim izazovima, ne zato što je naučio sve metodike i razvojne i pedagoške psihologije nego zato što shvata da su mu učenici partneri u procesu učenja/nastave, manje znaju, manje su iskusni, ali su partneri. Ukoliko ne vidite koga imate ispred sebe, koje su mu karakteristike, milje iz koga dolazi, ne možete napraviti saznajnu magiju. Tako je i sa upotrebom veštačke inteligencije ili bilo koje digitalne tehnologije: ako polazite od tehnologije („Gde ovo sada da upotrebim?“) ništa nećete uraditi. Ako krećete od pedagoških izazova (učenici mi ne razumeju ovaj pojam, ne umeju da primene znanje, nisu motivisani i slično), pa zatim tragate za alatima koji vam mogu pomoći u njegovom rešavanju, imate šanse da unapredite svoju nastavu.

Autorka u svom tekstu veoma šarmantno i zavodljivo opisuje različite situacije i kako se nosila s njima. Ali, ovo nije dnevnička ispovest dobrog nastavnika, ovaj tekst je više od toga. Iza svake pričice, anegdote stoji određeni pedagoški problem (ili kako neki više vole da kažu izazov) i data je ilustracija mogućeg načina njegovog rešavanja. Кnjiga ne daje recepte za kvalitetnu nastavu, ona nudi ono važnije: razvija osetljivost da se prepozna problem, otvoreno nudi dileme i strahove pri izboru pristupa, pokazuje na primeru kako svoj doživljaj elaborirati, osmisliti i napraviti dobar natavnički i ljudski potez. Ovakav pristup tera na razmišljanje, na refleksiju o vlastitom pristupu („Šta bih ja u toj situaciji i zašto?“), na preispitivanje. A poruka Anđelkinih sličica iz nastavničkog života mogla bi biti da je iskrenost i otvorenost u nastavi/učenju veoma efektivan alat i za najcrnje situacije u kojima ne znamo unapred tačan odgovor. Učenici nam nikada neće zameriti što nešto ne znamo, ali hoće ako se pravimo da znamo. Zanimaće ih zašto i kako se desilo da nešto ne znamo, zašto oni misle da je to potrebno znati, zašto ih to zanima…i eto magije, ulaza u razumevanje fenomena a da ih nastavnik ne tera.

Nije lako svrtati ovaj rukopis u jenu „fioku“, u određenu kategoriju. Namenjen je prevashodno nastavnicima, ali je štivo koje će prijati i ne-nastavnicima, ne-obrazovnim poslenicima. Mogli bismo ga svrstati i u priručnike samopomoći ili rada na sebi, ili u autobiografsku prozu, ili oglede – nije ni važno kako ćemo ga klasifikovati, suština je da pred sobom imamo inspirativan tekst – vodič kako bolje razumeti drugoga (u formalnom obrazovanju), kako sebe profesionalno pronaći i obogatiti (kao nastavnika), i kako putovati ka kvalitetnoj nastavi/učenju.

Akcenat je na procesu, a popravljanje procesa popraviće i ishode školovanja na svim obrazovnim nivoima.

 

Ostalo je da te obavestim:

kako knjiga izgleda
kakve su korice
kada i gde možemo da se sretnemo pozdravimo, zagrlimo, slikamo, razgovaramo o knjizi
otkriću ti i naslov knjige.

Vidimo se na promociji!

Prati njuzleter, pozivnica će ti ovde stići.

 

 

Podeli: