Veština za 21. vek

PočetnaNjuzleteriVeština za 21. vek

Prošle nedelje u gostima mi je bila sestričina. Bez roditelja.

Molim da u zapisnik uđe sledeće:

Nađa L. (11 godina)

Najviše joj se dopala Palata nauke. Narodni muzej je na 5. i poslednjem mestu jer je, kako reče, tooo sophisticated. Drugim rečima, naterala sam je da u Narodni ide u farmerkama, a ne u trenerci.

Kad je saznala da palačinke pravim od ovsenih pahuljica i ovsenog mleka, odbila je da jede. Pitala me kako pomuzeš ovas. Fair enough.

Knjige ne čita. Kad sam joj u knjižari skrenula pažnju da se Džeronimo Stilton, jedina knjiga koju ponekad pročita, nalazi u sekciji 7+ i da to govori dovoljno o njenom trenutnom čitalačkom nivou, ipak je kupila miša detektiva i rekla mi 7+ je i 11. Ok.

Na moju primedbu da je navikla da bude samo hvaljena i da treba da prihvati i kritiku, pitala me ko stvarno prihvata kritiku. Hm.

Džepovi na farmerkama su joj u obliku srca. Iznenadila sam tom izletu u romantiku. Rekla je, zadovoljna, to su prdeži ljubavi. Podudario nam se senzibilitet glede romantike.

Nigde, gde smo ušle, nije propustila da vrlo glasno kaže dobar dan ili hvala.

Nije se snebivala da u grupi nepoznate dece i odraslih kaže da dinosaurusi nisu izumrli i da se Zemlja, pre kontinenata zvala Pangea. Nisam školuvala.

Sve u svemu, sviđa mi se u kom pravcu ide njen odgoj i naobrazba.

Međutim, o drugoj sam stvari, inspirisana ovom posetom, htela da ti pričam.

Nađa L je, inicijalno, došla u prestonicu kako bi, u Palati nauke, a u organizaciji edukativnog centra za decu, pohađala naučni kamp za devojčice.

Budući da se glede plana i organizacije metila na tetku, napravila je SUPER AMAZING PLAN (kako ga je nazvala): od kad do kad je u kampu, gde i kada ide sa mnom posle kampa. Praznog hoda bez. Spontanost u pristupu temi tipa gde nas život odnose, a inspiracija ponese bliska ili jednaka 0.

Veče pred početak kampa javljeno nam je da je kamp otkazan zbog nedovoljnog broja prijavljenih devojčica.

U rasponu od 9 do 16 časova (vreme trajanja kampa) u naredna 4 dana zakazala sam: frizera, manikir, trening, pripremu za predavanje u Palati nauke, da napišem bar dva poglavlja nove knjige, doterivanje prezentacije za mentorski program, a imam i dve koleginice koje su zakazale konsultacije… 

Nađa L gleda u mene. Gledam ja u nju.

Kažem joj nepokolebljivo: Mi imamo svoj plan… (u sebi se mislim bem ti krv, šta sad da radim sa detetom 24 časa, 3 obroka, 2 užine…)

S druge strane, odmeravam njenu reakciju.

Koliko je razočarana neočekivanim obrtom?

Kako će prihvatiti novonastalu situaciju?

Šta ako je nepouzdanost odraslih učvrsti u uverenju da ljudima ne treba verovati?

Radoznala me pogledala i rekla: Žao mi je zbog LEGA (nešto je, bajagi, trebalo da se radi i sa tim LEGOM), tome sam se radovala, ali ovo je još bolje – moći ćemo da stignemo sve što smo želele, ali lepo.

Dve-tri nedelje ranije, na mentorskom programu koji pohađam, prvi put sam se upoznala sa pojmom fluks majndseta.

Fluks majndset je termin govornice i autorke Ejpril Rin.

Opisan je kao sposobnost da napreduješ u svetu koji se neprestano menja, umesto da se tim promenama odupireš ili ih pasivno podnosiš.

Dok se klasični growth mindset (koncept Kerol Dvek) fokusira na verovanje da možemo razviti svoje sposobnosti kroz učenje i trud, fluks majndset ide korak dalje i bavi našim odnosom prema neizvesnosti.

Ključni stubovi ovog načina razmišljanja:

Kretanje u promeni, a ne bežanje od nje

Većina ljudi promenu doživljava kao pretnju ili nešto što treba preživeti dok se stvari ne vrate u normalu.

Fluks majndset kaže da normala više ne postoji. Umesto da čekaš da se prašina slegne, učiš kako da se krećeš u oblaku prašine.

Odustajanje od kontrole

Ne možemo kontrolisati spoljne okolnosti (ekonomiju, tehnologiju, globalne i lokalne krize). Fokus se pomera na ono što možemo kontrolisati: sopstvenu reakciju i adaptaciju na promenu i neizvesnost.

Moj posao nije moj identitet

Umesto da sebe definišemo kroz jednu titulu (npr. ja sam nastavnica), fluks majndset nas podstiče da svoj posao, pa i sebe same, posmatramo kroz transformaciju – danas sam nastavnica, sutra sam preduzetnica i sl.

Brzina i mir

Biti u fluksu ne znači samo trčati brže. To je balans između: agilnosti (sposobnost brze promene pravca) i smirenosti (sposobnost da ostaneš pribran kada se sve oko tebe menja).

Zašto mi je saznanje o fluks majndsetu zaokupilo pažnju?

U 20. veku uspeh je zavisio od toga koliko dobro pratiš pravila i držiš se plana.

U 21. veku uspeh zavisi od toga koliko brzo možeš da se odučiš od starog i naučiš novo.

Fluks majndset nije preživljavanje, već veština da u svetu koji se menja bez naše volje pronađeš nove prilike koje drugi ne vide, jer su previše zauzeti pokušajima da, što bi Šer rekla, vrate vreme.

I tako ti ja, pune glave o fluks majndsetu, gledam Nađu L, koja je došla s jednim planom, plan je doživeo kolaps a da nismo ni počele sa realizacijoom i samo se, kao klizačica na ledu, jednom savršenom piruetom okrenula u drugom pravcu i rekla: ok, Beograd može da ponudi nešto drugo u datim okolnostima.

Ako čitaš ovaj njuzleter već neko vreme, znaš da se često pronađeš u pasusu, rečenici, u nedoumici o knjizi koju istovremeno čitamo.

Kao da se već poznajemo, premda se nismo (još) sreli uživo.

Upravo iz tog osećaja nastala je just_čitaonica.

Otvaram prijave za jesen 2026. godine, a pre nego što vest objavim na Instagramu želim da ti imaš priliku da se prijaviš dok još ima mesta.

Ukupno je 28 mesta, a članice koje su već bile (i jesu) deo just_čitaonice rezervisale su 17.

Vrata just_čitaonice se otvaraju samo dva puta godišnje. Naredni upis ponavljam tek na zimu 2027.

Još jedna vest samo za tebe, a pre Instagrama: otkrivam ti temu i naslove kojima ćemo se baviti od septembra 2026.

Tema: dvojništvo u književnosti.

Naslovi:

septembar: Dvojnik F. M. Dostojevski, 166 strana

oktobar: Slika Dorijana Greja, O. Vajld, 298 strana

novembar: Borilački klub, Č. Palahnjuk, 232 strane

decembar: Očajanje, V. Nabokov, 195 strana

januar: Udvojeni čovek, Ž. Saramago, 320 strana

Ako osećaš da bi ti prijalo mesto gde govoriš o knjigama sa ljudima koji ne mlate praznu slamu i ne vode se onom govrte usta da niste pusta, možeš da pogledaš detalje o just_čitaonici ovde.

Što bi rekla moja pokojna majka, a u duhu fluks majndseta: polako, al požuri, ima još samo 11 slobodnih mesta. Jedno je tvoje ako, u odgovoru na ovo pismo, napišeš: Želim svoje mesto u krugu just_čitaonice.

P.S. Nađa L mi je poslednjeg dana boravka u prestonici rekla da joj je najbolje bilo to što smo imale vremena da pričamo. Razmišljam koliko često i odraslima treba isto takvo mesto.

Pozdravljam te, Anđelka

 

Podeli: